Tiristori

Tiristori su elektroničke komponente s višeslojnim poluvodičkim strukturama. Imaju dva stabilna stanja-vodljivo i nevodljivo, a prijelaz iz jednog stanja u drugo vrlo je brz. Najvažnija osobina tiristora jest mogućnost upravljanja vrlo velikim snagama uz utrošak malih iznosa snage. Proizvođači poluvodičkih komponenata proizvode brojne različite vrste tiristora. Postoje tiristori s dvije, tri i četiri elektrode. S obzirom na smjer protjecanja struje tiristori mogu biti jednosmjerni i dvosmjerni.
U tiristore spadaju:dijak,četveroslojna dioda, silicijska upravljiva ispravljačica-SCR (često zvana samo tiristor),trijak.

ČETVEROSLOJNA DIODA- naziva se još Shockleyjeva dioda ili jednosmjerni diodni tiristor. Osobina je četveroslojne diode da ne vodi struju ni pri propusnoj polarizaciji sve dok napon priključen između anode i katode ne poprimi dovoljno veliku vrijednost koja se naziva prijelomni napon. Dioda kod tog napona naglo prelazi iz nevodljivog stanja u vodljivo stanje.
DIJAK-sličnih je svojstava četveroslojnoj diodi. Razlikuje se od četeroslojne diode po tome što može propuštati struju u oba smjera. Međusobno se razlikuju dva tipa: dijak s pet slojeva i dijak s tri sloja.
SILICIJSKA UPRAVLJIVA ISPRAVLJAČICA (SCR)- element je s tri elektrode: anoda A, katoda K, upravljačka elektroda G (gate).
Vrlo često se naziva samo tiristor. SCR će pri propusnoj polarizaciji, slično četveroslojnoj diodi, voditi struju tek ako priključeni napon ima ima dovoljno veliku vrijednost odnosno prijelomni napon koji može iznositi od nekoliko desetaka volti do preko kilovota. Kad tiristor provede, napon između anode i katode smanji se na vrlo mali iznos koji je reda veličine 1-2 volta, a struja poprima veliku vrijednost. Stoga se za tiristor kaže da ima karakterisiku negativnog otpora. Kad je tiristor jednom doveden u stanje vođenja, nije mu više potrebna struja upravljačke elektrode. Tiristor će prestati voditi kad struja koja teče kroz njega padne ispod vrijednosti koja se naziva struja držanja. 
TRIJAK- element je sličnih svojstava SCR-u, s tim što može propuštati struju u oba smjera bez obzira na polaritet priključenog napona.

Read More

Zavojnica

Zavojnica (kalem, špula, bobina) je pasivna električna komponenta sposobna za spremanje energije u magnetskom polju, preko osobine induktiviteta (induktivnosti). Induktivitet znači da se zavojnica u većoj ili manjoj mjeri opire promjeni električne struje kroz sebe. Ova osobina, zajedno sa mogućnošću obrazovanja oscilatornih kola u sprezi sa kondenzatorima, čini je čestom komponentom u skoro svim električnim uređajima.
Može da bude namotana na feromagnetskom materijalu, transformatorskim limovima, ponekad i dijamagnetskom materijalu, ili da bude izvedena kao vazdušna zavojnica. Postoje fiksne i zavojnice sa promjenjivim induktivitetom.

Read More

Automatika i Teoretska Elektrotehnika

U automatici se pomoću tehnike upravljanja i reguliranja kao i digitalne tehnike jedan ili više manuelnih radnih koraka automatizira odnosno kontrolira. Jedna od osnovnih oblasti automatike je tehnika reguliranja. Ta je tehnika prisutna u mnogim sistemima. Neki od primjera upotrebe su upravljanje industrijskih robota, auto piloti u avionima i brodovima, regulisanje obrtaja u motorima, ESP u automobilima, reguliranje procesa u hemijskim pogonima, itd. I u svakodnevnom životu susrećemo se sa tom vrstom tehnike, naprimjer reguliranje temperature u frižiderima i peglama.

Osnova teorije i veza sa fizikom elektrotehnike su saznanja iz nauke o elektricitetu. Teorija električnih sklopova se bavi metodom i analizom sklopova od pasivnih elemenata. Teoretska elektrotehnika je teorija polja i talasa stvorena na bazi Maksvelovih jednačina.

Read More

Led dioda

LED (Light Emitting Diode) znači LE Dioda ili LED, LED dioda je poluvodički element koji svijetli rekombinacijom elektrona, ko? Kaj? Što?  Nije bitno, ali bitno je da ne svijetli grijanjem žarne niti kao klasična žarulja, od tuda izlazi da traje duuuuuugo (preko 100 000 sati ili ti 100 godina u grubo, radeći NON-STOP), ne grije se i maaalo struje troši.
Simbol

Materijal od kojeg su izrađeni "poluvodički kristali" u samoj diodi, referiraju kojom će ona bojom svijetliti...

Poznate su Žuta, zelena, crvena, narančasta ali se duuugo vremena nije moglo otkriti koje materijal treba stavit da se dobije plava boja, pa su konačno otkrili da je to Galij-Arsenid... bla bla nebitno... 
E sad, kako su izumili plavu sad mije bio problem pomješat plavu zelenu i crvenu (kao isnovne boje svjetla) i dobit BIJELU...

Može se kupiti u istom kućištu i dioda sa više boja, (zelena-narančasta, crvena), recimo one kakve su na novim tranvajima unutra, tada ima više žica koje izlaze iz nje...







Dioda je upravljana strujom, to joj je nužno zlo, i te struje se kreću od 15 do 25mA za bilo koju klasičnu diodu...
Više od 30mA joj znatno skraćuje vijek trajanja...

E sad, dioda ima jedan fenomen na sebi, a taj je da želi imati TOČNO ODREĐENI PAD NAPONA na sebi, bez obzira na napon koji mi spojimo!!!****

Taj je napon 
-----3V za bijele diode
-----0.7V za sve ostale diode

Što to znači???

Kada spajamo diodu, moramo znati na koji napon ju želimo spojiti???
Ako je napon na koji ju spajamo manji od noj potrebnih 0.7V ili3V) ona neće svijetliti!!!
Ako je napon veći (12V recimo) tada bi ona MORALA preuzeti svih tih 12V (a rekli smo treba joj 0.7 ili 3V) i IZGORILA BI DOK SI REKO KEKS!!!

Pa se zato mora njoj u serijski spoj staviti otpornik, koji će "pokupiti" ostatak napona koji njoj ne treba. Znači, ako crvenu diodu (0.7V) spojimo na 12V, otpornik MORA uzeti na sebe 11.3V (12V-0.7V)!!! A da pri tome osigura kroz nju struju od 15-25mA..





ZAŠTO DIODE NE SMIJEMO SPAJATI PARALELNO?? 

Ako bi dvije diode spojili paralelno, tada bi obje djelile isti napon (osnova paralelnog spoja), a kao niti dvije iste diode nesu iste 10000% u potpunosti, kao što ni dva brata blizanca nisu 10000% ista, onda će jedna raditi na recimo 0.7001 V, a druga će raditi na 0.6999V, e i onda ova od 0.6999 bude svjetlila, i taj će napon dati ovoj od 0.7001V, koji joj neće biti dovoljan i ta nebu svjetlila... (ovo je dadako karikirano, ali o tome se radi!!!!!!!!!!!)
Znači NE spajati na jedan otpor više dioda paralelno!!!!



NAPOMENA:
Dioda provodi struju SAMO U JEDNOM SMJERU, i to plus na anodu a minus na katodu, od čega je anoda uvijek ona duža elektroda:
Vidi sliku:.

Read More

Zener dioda

Zener dioda je silicijeva poluvodička dioda izvedena tako da je u probojnom području probojni napon relativno neovisan o promjeni struje, pa se rabi za stabilizaciju i ograničavanje napona.

Nazvana je po američkom znanstveniku Clarenceu Zeneru koji je porast vodljivosti u reverzno polariziranoj diodi izvedenoj od jako dopiranog poluvodiča objasnio tuneliranjem elektrona iz valentne u vodljivu vrpcu. Ova je pojava nazvana Zenerov učinak i dominira u diodama s probojnim naponom ispod 5 V. Za diode s većim probojnim naponima postaje sve značajniji lavinski učinak, pojava da se elektroni u električnom polju ubrzaju toliko da udarom iz valentne vrpce izbijaju nove elektrone, međutim uobičajeno je da se i takve diode također zovu Zenerove, dok se naziv lavinska dioda rabi samo za mnogo više napone.
Kod Zenerovog učinka temperaturni koeficijent je negativan, a kod lavinskog je pozitivan, pa je temperaturni koeficijent najmanji za diode s probojnim napon oko 5 V jer su oba učinka podjednaka.

Read More

Multimetar

Multimetar

Multimetar (avometar, unimer, univerzalni mjerni instrument, multim(j)er) je naprava za vršenje električnih mjerenja, koja se obično sastoji od voltmetra, ommetra i ampermetra u jednom kućištu. Korisnik može da odabere veličinu koja će se mjeriti preko prekidača sa više položaja. Uz to omogućeno je i preciznije mjerenje pomjeranjem prekidača na odgovarajući mjerni raspon.


Vrste

Dvije osnovne grupe su analogni i digitalni multimetri. Ranije su analogni bili jedina vrsta, a danas se sve manje proizvode i koriste.
Analogni multimetar ima skalu na kojoj se veličina očitava pomoću kazaljke. Digitalni multimetar ima LCD pokazivač na kojem se brojkama ispisuje veličina, a ponekad postoji i bar graf.


Priključci

Na većini multimetara postoje 4 posebna priključka za mjerne kablove, često označeni recimo kao COM, VOhm, mA, 10A. Za mjerenja otpora i napona koriste se COM, VOhm priključci a za mjerenje struje COM, mA, (za struje do 200 mA) i COM, 10A za veće struje do 10A.

Read More

Integrirani krugovi

Integrirani krugovi predstavljaju elektroničke komponente u kojima je integriran velik broj diskretnih ( pojedinačnih ) komponenata ( tranzistora, dioda, otpornika , kondenzatora).




Prema složenosti funkcija koje mogu obavljati razlikujemo integrirane krugove:

- SSI ( small scale integration ) -> niskog stupnja integracije

- MSI ( medium scale integration ) -> srednjeg stupnja integracije

- LSI ( large scale integration ) -> visokog stupnja integracije

- VLSI ( very large scale integration ) -> vrlo visokog stupnja integracije

- ULSI ( ultra large scale integration ) -> izuzetno visokog stupnja integracije

Tehnologija integriranja diskretnih komponenata može biti :

a) MONOLITNA

Diskretne komponente su integrirane na pločici silicija, a s obzirom na vrstu integriranih tranzistora može biti bipolarna ili MOS tehnologija. Chip je unutar kućišta integriranog kruga vodovima spojen na izvode komponente.

b) HIBRIDNA

Pojedinačne komponente ili gotovi monolitni integrirani sklopovi se montiraju na pločicu od izolacijskog materijala  ( staklo, keramika ) i međusobno povežu vodljivim stazama. Ova tehnologija je skuplja, a stupanj minijaturizacije manji.
Danas postoji jako velik broj integriranih krugova koji se susreću u raznim standardiziranim kućištima: DIP, SO, PLCC itd.


Početak brojanja pinova označen je na kućištu obično utorom, točkom, izbočinom , crtom ili se može zaključiti prema položaju teksta na kućištu.

Read More

Internet

Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.


Povijest Interneta
Internet je osnovan 1969. godine u SAD-u od strane američkog Ministarstva obrane. Zvao se ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu). Cilj te mreže je bio da se poveže određeni broj računala u SAD-u. Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane SAD-a novac nije nedostajao. Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i popularizaciju interneta; tijekom šezdesetih godina vladao je Hladni rat, zbog čega je Ministarstvo obrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže treba nastaviti funkcionirati bez problema.

Servis World Wide Web izmišljen je u CERN-u u Švicarskoj 1989. godine, a izmislio ga je Britanac Tim Berners-Lee.

Načini povezivanja
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini.

Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer, Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.

ISP (Internet service provider) tvrtke korisnicima pružaju usluge za spajanje na internet, a ponekad također daju i uslugu korištenja elektroničke pošte i/ili određenu količinu prostora na njihovom poslužitelju da korisnik napravi svoju internetsku stranicu. Kako bi se spojio na internet, korisnik treba potpisati ugovor s ISP-om. Poput drugih država, Hrvatska ima komercijalne i akademske. Svi hrvatski ISP-ovi, osim CARNeta, su komercijalni. CARnet omogućuje besplatno spajanje na internet u akademske, edukacijske i istraživačke svrhe učenicima, studentima i akademskim krugovima.

Neki od hrvatskih ISP-ova su B.Net, CARNet, T-Com, Iskon, Vodatel, VIPnet, Globalnet i H1 Telekom.


Usluge
Najpoznatije usluge na internetu su:

World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na internetu
prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
Korisnici na internetu mogu pristupati različitim informacijama, razgovarati s drugim ljudima, koristiti elektroničku poštu ili pristupati forumima, kupovati na internetu, igrati online igre, koristiti stranice za internetsko bankarstvo, učiti i sl.

World Wide Web (također WWW ili samo Web) je najpopularniji i najveći internetski servis, a zbog njegove popularnosti mnogi ljudi smatraju da je on sinonim za internet, iako to nije točno. Na tom su servisu smještene internetske stranice, blogovi i wikiji. Te stranice može vidjeti svatko, osim ako su zaštićene lozinkom ili su zbog nekog razloga blokirane (npr. od strane vlade neke države čiji stanovnici tijekom razdoblja zabrane više ne mogu pristupati dotičnoj stranici).

Elektronička pošta (e-mail) i IM (instant messaging) se koristi za komunikaciju među korisnicima, posebno ovo drugo. E-mail poruke drugoj osobi stižu unutar nekoliko sekundi, a za njihovo slanje i primanje poruka i odgovora od drugih ljudi korisnik treba imati adresu elektroničke pošte. Za slanje i primanje elektroničke pošte postoje internetske stranice kao što su Hotmail, Gmail i Yahoo! Mail, ali i uslužni programi poput Outlook Expressa, Microsoft Outlooka (dio Microsoft Officea), Windows Live Maila, Thunderbirda, Eudore i Pegasusa. IM se često koristi za komunikaciju s prijateljima i poznanicima, te je sličan chatu zbog toga što se korisnik dopisuje s drugom osobom u realnom vremenu. Popularni IM programi su Windows Live Messeger, Trilian, Google Talk, Skype (osnovna namjena mu je internetska telefonija ali može poslužiti i za dopisivanje) i ICQ (prvi program za IM).



Sigurnost
Internet je zbog svoje raširenosti najveći izvor malicioznog softvera. Najveći dio malicizonog softvera dolazi s pornografskih stranica (znatno rjeđe kod onih čije se korištenje plaća) te većine internetskih stranica s torrentima, crackovima, generatorima ključeva (keygeni), serijskim brojevima i sl. Doduše, neke stranice s torrentima (Demonoid, TorrentLeech i slične) ograničavaju registraciju te se na njima vrlo rijetko postavlja sadržaj s malicioznim softverom. Korisnik može dobiti neku vrstu malicioznog softvera pokretanjem zaražene datoteke skinute s interneta a ponekad i jednostavnim posjećivanjem maliciozne internetske stranice (to se zovedrive-by download).

Internetske stranice čiji URL počinje s https:// a ne s http:// imaju šifrirane veze, što prevenira mogućnost da netko drugi pročita informacije koje je korisnik unio na tim stranicama. Ipak, to ne znači da te stranice nisu maliciozne, već samo da su njihove veze šifrirane.

Osim malicioznog softvera, postoje i zlonamjerni ljudi. Oni često u sobama za chat maltretiraju i/ili vrijeđaju ostale korisnike.

Read More

Android

Google Android je prvi otvoreni operacijski sustav za mobilne uređaje (mobilni telefoni, tableti, netbook računala, Google TV) pokrenut od strane Google Inc. i vođen od strane Open Handset Alliance - grupe koja danas broji preko 80 tehnoloških kompanija između kojih se nalaze T-Mobile, HTC, Intel, Motorola, Qualcomm, i drugi, čiji je cilj ubrzati inovacije na području mobilnih operacijskih sustava, a samim time ponuditi krajnjim kupcima bogatije, jeftinije i bolje iskustvo korištenja.

Android je modularan i prilagodljiv pa tako postoje slučajevi njegovog prenošenja (portanja) na razne uređaje kao što su čitači elektronskih knjiga, mobilni telefoni, prijenosnici, te multimedijski playeri.


Povijest
Android Inc. su osnovali Andy Rubin, Rich Miner, Nick Sears i Chris White u listopadu 2003. godine kako bi razvijali programe za pametne mobilne uređaje koji bi uzimali u obzir korisničke postavke te njegovu lokaciju. Nakon dvije godine gotovo tajnog rada (jedino što je bilo poznato bilo je da se radi o softveru za mobitele), Google je odlučio kupiti Android te počinju spekulacije o ulasku Googlea na tržište pametnih telefona. Osnivači i ključni programeri, osnaženi Googleovim programerima, na tržište donose mobilnu platformu temeljenu na linuxovom kernelu koja bi trebala biti potpuno prilagodljiva zahtjevima korisnika.

U studenome 2007. godine osnovana je Open Handset Alliance (OHA) s ciljem stvaranja javnog standarda za mobilne uređaje. Glavni inicijator i ovoga puta bio je Google koji je okupio 34 tvrtke iz različitih domena mobilne industrije poput proizvođača mobilnih telefona, programera aplikacija, mobilnih operatera i sličnih.

Istoga dana, 5. studenog 2007. godine, OHA otkriva mobilnu platformu otvorenog koda baziranu na Linux kernelu – Android. Ovo je prvo javno predstavljanje Androida kao operativnog sustava, a prvi komercijalni uređaj u koji je bio ugrađen Android OS bio je T-Mobile G1, tajvanskog proizvođača pametnih telefona HTC (poznat i pod nazivom HTC Dream). Osnivanjem ovog saveza, Android je bačen u utrku s ostalim mobilnim platformama na tržištu: iOS (Apple), Windows Phone (Microsoft), Symbian (Nokia, Sony Ericsson), Palm (HP), Bada (Samsung).

Od samih početaka Android je zamišljen kao projekt otvorenog koda (open source project) te je od 21. listopada 2008. godine dostupan cjeloviti kôd pod Apache licencom. S druge strane, proizvođačima uređaja nije dozvoljeno korištenje Android zaštićenog imena ukoliko Google ne certificira uređaj kao kompatibilan prema Compatibility Definition Document (CDD). Također, uređaji moraju zadovoljavati kriterije iz ovog dokumenta kako bi dobili pristup aplikacijama zatvorenog koda poput Android Market aplikacije. Ona služi za pretraživanje i instalaciju aplikacija koje su na tržištu, a ne dolaze ugrađene u sami uređaj. Jedina iznimka od politike otvorenog koda jesu verzije 3.0, 3.1 i 3.2 kodnog imena [[ Honeycomb kako nebi došlo do instaliranja istih na mobilni uređaj, iz razloga što je ta verzija namjenjena uporabi na tablet računalima. Kôd verzija 3.x biti će dostupan nakon izlaska verzije Ice Cream Sandwich koja će biti mješavina trenutne verzije za mobilne uređaje (2.3 – Gingerbread) i Honeycomb verzije.

Arhitektura
Android je zasnovan na jezgri Linux 2.6 i napisanom u C/C++ programskom jeziku. Obzirom na otvorenost izvornog programskog koda, aplikacije putem middlewarea imaju mogućnost komuniciranja i pokretanja drugih aplikacija primjerice za ostvarivanje poziva, slanje SMS poruka, pokretanja kamere i slično. Iako su C i C++ programski jezici korišteni za radno okružje (framework), većina aplikacija pisana je u Java programskom jeziku koristeći Android Software Development Kit (SDK). Postoji mogućnost pisanja aplikacija i u C/C++ programskom jeziku, no tada se koristi Android Native Code Development Kit (NDK) (androidov razvijateljski kit u izvornom kodu). Ovakvim postupkom omogućuje se bolje raspolaganje resursima i korištenje knjižnica programa iz jezgre i radnog okružja. Ovakvim postupkom aplikacije se ubrzavaju i do 10 puta, no pisanje samog programa je puno složenije.

Arhitekturu Androida (slika) možemo promatrati kao jedan programski stog koji sadrži nekoliko razina.

Na dnu stoga nalazi se Linux 2.6 jezgra koji sadrži drivere od kojih su najvažniji driver za međuprocesnu komunikaciju (IPC - Inter-process communication) koji služi za izmjenu podataka između različitih procesa ili niti unutar istog procesa te driver za upravljanje napajanjem (Power Managment).

Iznad jezgre nalaze se knjižnice koje su pisane u C/C++ programskom jeziku:

Surface Manager – knjižnica koja nadzire iscrtavanje grafičkog sučelja
OpenGL | ES – knjižnica za skopovsko ubrzavanje 3D prikaza (ukoliko je moguća) te za visoko optimiziranu 3D softversku rasterizaciju
SGL – 2D knjižnica korištena za većinu aplikacija
Media Framework – knjižnica temeljena na OpenCORE koja podržava snimanje i reproduciranje poznatih audio/video formata
FreeType – knjižnica namjenjena iscrtavanju fontova
SSL (Secure Sockets Layer) - knjižnica za sigurnosnu komunikaciju putem interneta
SQLite – knjižnica za upravljanje bazama podataka dostupna svim aplikacijama
WebKit – engine za web preglednike
libc – sistemska C knjižnica prilagođena za ugradbene sustave zasnovane na Linux OS-u
Slijedi Android Rnuntime odnosno sloj koji služi pokretanju aplikacija. Sastoji se od dvije važne komponente. Prva su tzv. "Core libraries" odnosno knjižnice koje sadrže većinu jezgrenih knjižnica programskog jezika Java. Druga komponenta je Dalvik Virtual Machine koji pokreće aplikacije kao zasebne procese odnosno kao instance virtualnog stroja. DVM pretvara Java class datoteke u svoj vlastiti format (.dex), kako bi bile optimizirane za minimalni utrošak memorije.

Nakon knjižnica dolazi aplikacijski okvir (eng. Application Framework) koji se sastoji od mehanizama koji pomažu pisanje aplikacija. Applikacijski okvir dozvoljava upotrebu svih API-ja (Application Programming Interface) koji su korišteni za bazne aplikacije. Tako je omogućeno upravljanje programskim paketima, aktivnostima aplikacije (odnosi se na životni ciklus aplikacije), pozivima, prozorima, resursima (pohrana komponenti aplikacija koje nisu sami kôd, primjerice slike), korištenje podataka od više različitih aplikacija, dohvaćanje i korištenje trenutne lokacije korisnika, prikaz obavijesti te baza pogleda i objekata koji mogu biti korišteni za dizajn aplikacije.

Na vrhu se nalaze same aplikacije. Ovaj sloj je vidljiv krajnjem korisniku i sastoji se kako od osnovnih, ugrađenih aplikacija poput e-mail klijenta, SMS programa, kalendara, web preglednika pa sve do aplikacija koje se mogu naći na Android Marketu, kojih danas ima preko 250 000.

Read More

Monitor

Monitor, displej ili prikaz je izlazni uređaj koji prikazuje računarske signale kao sliku koju korisnik vidi. Monitor je osnovni uređaj bez kojeg bi računar bio skoro neupotrebljiv.




Vrste tehnologija
Monitor sa tečnim kristalima (LCD)
Katodni monitor (CRT)
Plazma monitor
Surface-conduction electron-emitter prikaz (SED)
Organska svjetlosna dioda (OLED) prikaz



Pojmovi
Rezolucija - je broj piksela (pixel), koji su ustvari obojene tačke, na monitoru. Rezolucija je izražena u brojevima piksela koji se nalaze u vodoravnim i uspravnim linijama monitora, npr. 1024x768.
Brzina osvježavanja (engl. Refresh Rate) - se odnosi na brzinu osvježavanje slike monitora koja se mjeri u hercima (Hz). Što je veća frekvencija to je slika stabilnija i nešto mutnija, ako je brzina osvježavanja manja onda je slika puno oštrija ali zato i nestabilnija i napornija za ljudsko oko.
Veličina ekrana - se mjeri u inčima, neke poznatije veličine su: 15", 17", 19", 21", 22". Kod CRT-a monitora se mjeri dijagonala čitavog monitora što ne predstavlja stvarnu veličinu ekrana (marketinški trik), ako je veličina CRT monitora 17", stvarna veličina samog ekrana je 16". Kod LCD monitora to nije slučaj.
Standard prikaza (engl. Aspect Ratio) - standard prikaza kod većine monitora ili odnos širine i visine monitora je 4:3, iako postoje neke manje poznate kao 16:9 koji pretežno služi za DVD filmove na widescreen ekranima.
Dubina boje (engl. Color Depth) - je broj bitova koji sadrži jedan piksel, što je veća dubina boje to je veći broj boja i nijansi koliko ih može prikazati monitor.
Priključak - može biti analogni (VGA) i digitalni (DVI)
OSD (engl. On Screen Display) - kontrole na monitoru pomoću kojih se na monitoru podešava kontrast, svjetlina, broj boja, geometrijski oblik slike i još mnogo toga




Najpoznatiji proizvođači
AOC
Apple Computer
BenQ
Dell, Inc.
Eizo
HannsStar Display Corporation
Iiyama Corporation
LaCie
LG Electronics
NEC Display Solutions
Philips
Samsung
Sony
ViewSonic

Read More